Opštine sa nula otpada: Ekološki aktivisti – heroji današnjice

Ekološka svijest čovjeka se prvi put pojavljuje u zapisima prije najmanje 5.000 godina. U tim spisima su se hvalile divlje šume u himnama, promovisalo se da ljudski život treba održavati u skladu sa prirodom, a Buda je učio o suosjećanju za sva živa bića. U mezopotamskom epu o Gilgamešu je postojao strah od uništavanja šuma i isušivanja močvara. U staroj grčkoj mitologiji, kada se lovac Orion zaklinje da će pobiti sve životinje, Geja se usprotivila i stvorila je velikog škorpiona da ubije Oriona. U Sjevernoj Americi, domorodački poglavica iz plemena „Pawnee“ je rekao antropološkinji Natali Kertis: „Tirava, onaj iznad, nije pričao direktno sa ljudima – pokazao se u vidu zvijeri i od zvijeri, zvijezda, Sunca i Mjeseca, ljudi treba da uče.“ Neke od naranijih ljudskih priča sadrže pouke o svetosti divljine, važnosti obuzdavanja čovjekove potrebe za kontrolom i našoj obavezi da brinemo o očuvanju prirode.

Današnji problemi zagađenja životne sredine vuku korijene još od početka industrijske revolucije. Revolucija je, kao i svaka druga, donijela sa sobom promjene kako dobre, tako i one loše. Dobre strane su ubrzani tehnološki napredak čiji se razvoj i dan danas nastavlja. Međutim, sve veće krčenje šuma, iskopavanje sirovina u rudnicima, izgradnja novih fabrika postepeno dovodi do zagađenja zraka, vode i zemljišta, gdje štetu trpe kako biljke i životinje, tako i čovjek.

No, važno je naglasiti da među nama još uvijek ima istinskih heroja koji se kontinuirano bore za očuvanje prirodnih bogatstava, efikasno i obazrivo korištenje resursa – šuma, vode, zemljišta i zraka, očuvanje biodiverziteta i prirodnih ekosistema. Mi ih danas nazivamo ekološkim aktivistima.

Kako bismo iz prve ruke saznali kako to izgleda biti ekološki aktivista u Srbiji, obratili smo se gospođi Milici Lukić, mladoj istraživačici – pripravnici na Geografskom fakultetu u Beogradu od 2018. godine, koja aktivno sarađuje sa organizacijom ORCA i inicijativom „Za manje smeća i više sreće – Zero & Low Waste Serbia“. U okviru naučnog i stručnog rada Lukić se bavi istraživanjima, studijama i projektima iz oblasti prostornog planiranja, zaštite životne sredine, urbane bioklimatologije i održivog upravljanja otpadom. Naša sagovornica je članica Međunarodne asocijacije za urbanu klimu (eng. International Association for Urban Climate IAUC), Asocijacije Prostornih Planera Srbije, Srpskog Geografskog Društva, Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i Planinarsko-sportskog kluba „Pobeda“. Milicu Lukić smo pitali koji su najčešći problemi sa kojima se susrela kao ekološka aktivistkinja i koliko je akademska zajednica u Srbiji ekološki aktivna?

Problemi sa kojima se najčešće susrećem i koje smatram jednim od najznačajnijih jesu definitivno problemi u komunikaciji nadležnih institucija, javnih preduzeća i donosilaca odluka sa jedne strane i sa druge strane građana i organizacija civilnog društva. Smatram da smo izgubili kulturu dijaloga, učešće javnosti u procesu donošenja odluka koje se direktno tiču kvaliteta našeg života je svedeno na minimum. Odluke se često donose netransparentno, često izostaje adekvatno informisanje i edukacija šire javnosti o ekološkim problemima, što je neopravdano jer živimo u doba kada je moguće brzo i lako podeliti proverene, jasne i važne informacije sa građanima.

Što se tiče akademske zajednice u Srbiji, mogu reći da je jedan deo akademske zajednice izuzetno aktivan. Nije zanemarljiv broj istraživača, naučnika i profesora koji se aktivno bave različitim aspektima zaštite životne sredine i to rade vrlo uspešno. Međutim, postoji i onaj deo akademske zajednice koji je još uvek rekla bih „uspavan“ i pravo je vreme da se svi razdrmamo. Smatram da je na akademskoj zajednici velika odgovornost i da svoje znanje, stručnost i veštine moramo koristiti u ime javnog interesa i za kreiranje bolje budućnosti za sve.

Na pitanje da li nam može opisati način na koji pristupa problemima zaštite životne sredine, odnosno kako učestvuje u ekološkom aktivizmu i koliko joj njena struka pomaže u tome, Milica odgovara:

Moja struka, odnosno moje obrazovanje mi je upravo i bilo jedan od glavnih pokretača. Tokom studija izuzetno su me privukli svi predmeti vezani za zaštitu životne sredine, a posebno me je zainteresovala tema otpada u kojoj sam i diplomirala i masterirala. Struka mi jako pomaže jer me i dan danas motiviše da se stalno usavršavam i dalje napredujem kako bih mogla da doprinesem održivijem razvoju našeg društva.

U svom ekološkom radu, pre svega se fokusiram na edukaciju, širenje korisnih saveta i informacija o različitim aspektima životne sredine jer smatram da je osnova svake velike društvene promene u obrazovanju, kako kod mladih, tako i kod starijih. Ukoliko smo dobro informisani možemo da donosimo dobre odluke. Volim da svojim primerom motivišem druge na promenu!

Na pitanje o tome kako je njena inicijativa Za manje smeća i više sreće – Zero & Low Waste Serbia utjecala na promjenu svijesti javnosti o zaštiti životne sredine, Milica ističe:

Naša inicijativa raste iz dana u dan. Za nešto više od tri godine postojanja uspela je da okupi preko 20 000 ljudi koji žele da nauče više o tome kako mogu da žive na održiviji način. Kako da smanje količine otpada koje proizvode, kako da štede važne prirodne resurse, kako da recikliraju ili kompostiraju svoj otpad i sl. Jednostavno, kako da svoje životne navike izmene na način da doprinesu očuvanju prirode.

Milicu smo pitali koliko je iz dosadašnjeg iskustva rada u oblasti primijetila da su mladi zainteresovani za ekološki aktivizam, a ona nam objašnjava:

Mislim da su mladi više nego ikada zainteresovani za probleme životne sredine, samim tim i za ekološki aktivizam. Za razliku od svojih roditelja, mladi se danas radjaju i odrastaju u društvu koje se nalazi pod pretnjom velike ekološe krize, koju su izazvale starije generacije, a čije će posledice (ukoliko je ne sprečimo) osećati upravo današnje mlade generacije i budući naraštaji. Svima nam je dobro poznat fenomen Grete Thunberg i globalnog pokreta „Fridays For Future“ iliti „Petkom za budućnost“ koji je pokrenuo lavinu ekoloških protesta mladih širom sveta. Svedoci smo toga da mladi sve češće daju podršku ne samo globalnim, već i lokalnim ekološkim pokretima i akcijama. Mislim da u svakom društvu i u svakoj zajednici postoji bar po jedna mlada Greta.

Na posljednje pitanje, koliko smatra da je projekat „Opštine sa nula otpada“ važan za širenje svijesti o zaštiti životne sredine, Milica kaže:

Izuzetno! Ovakvi projekti spuštaju se na nivo lokala, do malih zajednica i direktno doprinose edukaciji javnosti i daju primere dobre prakse. Kada je lokalna zajednica osnažena, ona može poslužiti kao model po kom se mogu organizovati i druge lokalne zajednice.

Posebno bih istakla značaj ovog projekta koji je prekograničnog tipa, te povezuje dodatno stanovnike susednih država u borbi za jednu čistiju i zdraviju budućnost.

Projekat Opštine sa nula otpada finansira Evropska unija u okviru IPA programa prekogranične saradnje Srbija – Bosna i Hercegovina 2014-2020 sa ciljem postizanja dugoročne resursne efikasnosti u sektoru upravljanja otpadom. Kroz primenu zajedničkih akcija baziranih na principima nula otpada i cirkularne ekonomije projekat nastoji ojačati održivi razvoj u preko 90 jedinica lokalne samouprave prekograničnog područja Srbija – BiH. Implementacija je započela 1. marta 2021. godine, a trajaće 24 meseca. Telo za ugovaranje projekta je Ministarstvo finansija Republike Srbije (CFCU). Ukupni budžet projekta je 413.608,44 EUR, od čega je Evropska unija obezbedila 351.567,17 EUR bespovratnih sredstava.

Uz slogan Brojimo do nula, u okviru projekta je pokrenuta kampanja na društvenim mrežama Facebook i LinkedIn koja ima za cilj jačanje javne svijesti u prekograničnom području. Više informacija pronađite na zvaničnoj veb stranici projekta, a da redovno primate obavještenja o realizaciji projektnih aktivnosti i postignutim rezultatima, pretplatite se na projektni bilten.

Intervju sa gospođom Milicom Lukić je realizovan u okviru projekta Opštine sa nula otpada.